Analiza anorganskog arsena u kompostnom digestatu
Arsen je u okolišnim i biološkim uzorcima prisutan u više kemijskih i oksidacijskih oblika o čemu ovisi i njegova toksičnost. Dok se organski oblici arsena u pravilu smatraju niskotoksičnima, anorganski arsen predstavlja najznačajniji oblik s aspekta zaštite zdravlja ljudi i okoliša, zbog izražene toksičnosti i potencijala za bioakumulaciju.
Kompostni digestat koji se koristi u poljoprivredi mora zadovoljiti stroge zahtjeve zdravstvene ispravnosti i zaštite okoliša. Jedan od ključnih sigurnosnih parametara je sadržaj anorganskog arsena, koji može predstavljati rizik za tlo, biljke, podzemne vode i zdravlje ljudi.
Zašto je važna analiza anorganskog arsena?
Anorganski arsen u kompostu može potjecati iz različitih ulaznih sirovina, uključujući biootpad, mulj i industrijske nusproizvode. Njegova prisutnost predstavlja potencijalni rizik za kvalitetu tla, sigurnost poljoprivredne proizvodnje i usklađenost s važećim propisima, zbog čega je laboratorijsko određivanje anorganskog arsena ključan korak u kontroli kvalitete komposta prije njegove primjene na poljoprivrednim površinama.
Redovita laboratorijska analiza omogućuje:
provjeru sukladnosti s važećim propisima
sigurnu primjenu digestata na poljoprivrednim površinama
zaštitu tla, usjeva i prehrambenog lanca
Akreditirana analiza u laboratoriju Sample Control
Laboratorij Sample Control nudi akreditiranu metodu određivanja anorganskog arsena u kompostnom digestatu, primjenom HPLC-ICP-MS tehnike.
Naše usluge uključuju:
određivanje anorganskog arsena u kompostnom digestatu
stručno uzorkovanje ili zaprimanje uzoraka
preciznu analitičku obradu i interpretaciju rezultata
jasno i pregledno akreditirano laboratorijsko izvješće
Pouzdana detekcija alergena celera: Primjena PCR metode u analizi hrane
Zašto je celer obavezno deklarirati i na koji se način provodi pouzdana analiza prisutnosti celera u hrani?
Prisustvo i kontaminacija mesa perfluoroalkilnim (PFAS) spojevima
Perfluoralkilni spojevi (PFAS) je skupni naziv za vrlo veliku skupinu fluoriranih spojeva, uključujući oligomere i polimere, koji se sastoje od neutralnih i anionskih površinski aktivnih spojeva visoke toplinske, kemijske i biološke inertnosti. Perfluorirani spojevi su općenito hidrofobni, ali i lipofobni i stoga se neće nakupljati u masnim tkivima kao što je to obično slučaj s drugim postojanim halogeniranim spojevima. Važna podskupina su (per)fluorirani organski surfaktanti, kojima pripadaju perfluorooktanski sulfonat (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA). Za PFOS i PFOA, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) utvrdila je podnošljivi dnevni unos (eng. TDI) za ljude od 150 ng/kg tjelesne težine i 1,5 μg/kg tjelesne težine dnevno (EFSA 2008.).