Biuret u urei
Nastanak biureta
Komercijalna proizvodnja uree ostvaruje se iz amonijaka i ugljičnog dioksida putem egzotermne reakcije stvaranja amonijevog karbamata koji dehidracijom prelazi u ureu. Tijekom procesa proizvodnje, osim reakcije stvaranja amonijevog karbamata i uree, odvija se i sporedna reakcija stvaranja biureta. S obzirom da se najveći dio proizvedene uree koristi u poljoprivredne svrhe, sadržaj biureta u urei je od velike važnosti zbog njegovog štetnog utjecaja na biljke.
Utjecaj biureta na biljke
Kod povišenih koncentracija biuret može biti toksičan za biljke bilo da se biljkama dodaje kroz list ili tlo. Biuret kod biljaka ometa metabolizam i apsorpciju dušika. Visoke koncentracije biureta utječu na zaostajanje u rastu ili potpuno zaustavljaju rast biljaka.
Analiza biureta
Sample Control, vodeći laboratorij za analitička ispitivanja određuje biuret koristeći selektivnu HPLC-UV metodu.
Mikroplastika u snijegu s Antarktike
Čestice mikroplastike, odnosno čestice dimenzija između 5 mm i 1 µm, u posljednje su vrijeme uzrokovali zabrinutost u očima znanstvene zajednice i javnosti. Različita znanstvena istraživanja su pokazala kako mikroplastika zbog svojih specifičnih fizikalno kemijskih svojstava može izravno ili neizravno utjecati na zdravlje ljudi i ostalih organizama u različitim ekosustavima.
Prisustvo i kontaminacija mesa perfluoroalkilnim (PFAS) spojevima
Perfluoralkilni spojevi (PFAS) je skupni naziv za vrlo veliku skupinu fluoriranih spojeva, uključujući oligomere i polimere, koji se sastoje od neutralnih i anionskih površinski aktivnih spojeva visoke toplinske, kemijske i biološke inertnosti. Perfluorirani spojevi su općenito hidrofobni, ali i lipofobni i stoga se neće nakupljati u masnim tkivima kao što je to obično slučaj s drugim postojanim halogeniranim spojevima. Važna podskupina su (per)fluorirani organski surfaktanti, kojima pripadaju perfluorooktanski sulfonat (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA). Za PFOS i PFOA, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) utvrdila je podnošljivi dnevni unos (eng. TDI) za ljude od 150 ng/kg tjelesne težine i 1,5 μg/kg tjelesne težine dnevno (EFSA 2008.).